Pripremi postelju za kalifornijske gliste
Gdje smjestiti kalifornijske gliste ?
Što nude kalifornijske gliste ?
Čime hraniti kalifornijske gliste ?

Vrt bez motike ! Tko kaže da ga nema ?! :)

Malo motivacije za daljnje čitanje teksta.

Čemu okretati tlo ?

 

Zasađen neven, moji prvi pokušaji poljoprivrede.

Prije nekoliko godina zasadih neven. Moji prvi i zadnji pokušaji konvencionalne poljoprivrede.

Okretanje tla je vrlo energetski zahtjevan posao, koji ima svojih trenutnih dobrobiti. Kako cijeli život gledam svog starog kako freza i ore svoj komad vrta, svjedočio sam neugodnim posljedicama koje se pojave nakon višegodišnje takve prakse. Prema mojem mišljenju, kada na takav način uzgajamo biljke, one rastu bolje, zbog plodnosti koja je nastala uništenjem živih organizama prilikom okretanja tla. Na takav način se riješimo korova i stvorimo rahlije tlo, što odgovara biljkama i zato rastu bolje. No, sve te “dobrobiti” su jako kratkog trajanja i imaju skupu cijenu koju plaća tlo, te sav život u njemu. Netko možda uživa štihati u vrtu, ali po meni ta potrošena energija nije vrijedna kratkih dobrobiti koje ta praksa donosi. Najgore, svake godine sve treba ponoviti i nositi se s istim problemima, a tlo postaje samo lošije. Sve je to moguće je priroda trpi i šuti, a simptomi koji bi čovjeka natjerali da se zamisli, pojave se obično prekasno.
Nisam ni zagrebao površinu, koliko su zapravo negativne posljedice, ali neću se više zadržavati na ovoj temi, jer radije pišem o pozitivnim stvarima.

 

Zašto vrt bez motike ?

 

Gredica bez motike

Gredica bez motike – razuman pristup vrtlarenju :)

Prije nego što sam se upustio u cijelu avanturu kompostiranja s glistama, imao sam želju čim više proizvesti vlastite hrane koju jedem. Naravno na način s kojim bi se i priroda slagala. Također, u mislima mi je uvijek bila misao vodilja koja mi je govorila da nema baš neke logike trošiti više energije na uzgoj hrane, nego što će ti ta hrana energije pružiti jednom kada ju pojedeš. Znam da organski uzgojena, ukusna, vlastita hrana nema cijenu i da se isplati potruditi za nju, ali, ali…. zanima me, koliko malo energije ja mogu potrošiti na vrtlarenje, a svejedno se najesti :) I s takvim idejama u glavi, krenuo sam eksperimentirati i prvi rezultati su bili poražavajući. Tada još nisam bio svjestan da plodnost mora doći od nekuda, ako zemlja već sama po sebi nije takva, što moja naravno nije bila. Na njoj su rasli “korovi”, jer ništa drugo nije moglo preživjeti u tako lošim uvjetima. Shvatio sam, koliko sam bedast što sam uopće probao nametnuti prirodi ideju da bi ta biljka koju ja želim, trebala rasti u tom tlu kojim raspolažem. A kamoli da će ta biljka izgledati kao na pakiranju sjemena, koja je obično reprezentativni primjerak, vrijedan fotografiranja.

 

Svaka greška koju sam napravio, vodila me je bliže boljim rezultatima. Isprva sam se nadao da malč koji koristim da će se razgraditi i pružiti biljkama dovoljno organske materije i hranjiva, koje je kronično nedostajalo mojoj zemlji ,ali to nije bio slučaj. Malč bi se ili sporo razgrađivao ili kad bi se razgradio, zemlja ne bi izgledala ništa bolje. To je bilo i za očekivati jer prirodi se baš nigdje ne žuri, a tako jednostavna metoda ne može dati brze rezultate kakvim sam se nadao. I tako sam ja skužio da ako želim imati plodnu zemlju u vrtu, da organska materija koja će pružiti hranjiva biljkama, mora doći od nekud. A ako ću ići tempom prirode, vjerojatno će mi trebati pola života prije nego bi bio zadovoljan rezultatima. Bogat toliko nisam da bi si mogao priuštiti kupovati kompost tko zna kakve kvalitete ili neka druga organska gnojiva, za moja prčkanja po vrtu.
Dobio sam par puta prijedlog, da zašto jednostavno ne odem u šumu i od tamo si uzmem svu organsku materiju koja mi treba da popravim zemlju u vrtu. To mi nije dolazilo u obzir jer, kako je moj deda govorio “oteto prokleto”. Također, što bi time naučio ?! Da kada želim nešto, da jednostavno uzmem drugome. 

Dok sam se ja tako mučio, da gdje ću nabaviti organsku materiju, a da je pritom ne otmem iz nekog drugog ekosustava, primijetio sam da zapravo u smeće bacam dosta organskih materijala. Puno puta sam tako zastao iznad koša za smeće s npr. papirnatim ručnikom u ruci i osjećajem grižnje savjesti što u smeće bacam nešto što je prijeko potrebno zemlji u mojem vrtu. Misleći pritom na organsku materiju…
…ta vremena su sada prošlost za mene.

 

Što se je promijenilo ?

 

Imam gliste. :)

 

Zašto imaš gliste ?

 

Zato da bi imao što za jest, a da ne moram obrađivati tlo i tako rasipati energiju, te kupovati gnojiva ili kompost ili otimati organsku materiju ili plaćati nekome da mi odveze organsku materiju koju ne želim. Možda ih imam zato da bi mogao pisati ovakve tekstove ili fotkati ove fotografije… Više ni sam ne znam, ali drago mi je da ih imam :)

 

Kako me gliste pošteđuju okretanja tla ?

 

Vrlo jednostavno jer sva organska materija koja jednom prođe kroz njihov probavni trakt, postane savršena hrana za biljke, jer je u obliku koji biljka može odmah iskoristiti. Baš kao što humus nastaje u prirodi, a to je gomilanjem organske materije na POVRŠINI, tako ja glistina govanca stavljam po površini svoga vrta, naravno ispod malča. Također ako sadim presadnice onda ih i stavim u rupu prilikom presađivanja.
Umjesto kultiviranja i okretanja tla da bi dobio prozračnost, ja ga puštam na miru i prepuštam svim onim organizmima u njemu da to rade za mene. Baš zbog toga, te dodavanja glistinih govanca i malča, ta zemlja će postajati svake godine sve plodnija bez ikakvog teškog rada ili upotrebe fosilnih goriva.

 

Što je na fotkama ?

 

Kako ipak sve ovo radim da bi imao što za jest, većina plodova i biljaka je pojedena, a ne fotografirana. Svejedno, ove fotografije su iz vrta gdje su jedini novci potrošeni na sjeme i sadnice, a većina energije na berbu jer tlo nije okretano. Plodnost je došla od mojeg organskog otpada i drugih organskih materijala iz vrta kojeg su gliste efikasno pretvorile u savršeno gnojivo za biljke. Ovo je prva godina eksperimentiranja od kada imam gliste, a sljedeća može biti samo bolja i plodnija jer ja pošto sam živ,organski otpad nisam prestao stvarati, a gliste ga nisu prestale pretvarati u humus.

 

Zaključak

 

Ovaj tekst su moje osobne misli i iskustva, a fotografije prezentacija onoga čime se bavim u slobodno vrijeme i što sam od toga dobio. Sve ovo je daleko od toga da bi mi moglo ispuniti dnevne potrebe za kalorijama, ali zato eksperimentiram i to pod uvjetima koji odgovaraju meni i nadam se majci prirodi. Slijedim onu logiku, čim me priroda više podržava u onome što radim, meni će biti lakše i biti ću više nagrađen, barem se nadam :)

 

Zaštita kalifornijskih glista od hladnoće

zima_glistaKalifornijske gliste, kao i svako biće, žele živjeti i da bi ostale na životu, trudit će se da zadnjeg gmizaja. Iako su slijepe i gluhe, raspolažu svim ostalim osjetilima potrebnim za detektiranje nepovoljnih uvjeta. Gliste jako dobro osjete razlike između, toplo – hladno, vlažno – suho, jestivo – nejestivo i zato neprestano gmižu u potrazi za najugodnijim ambijentom s najfinijom hranom. Ako im prijeti nekakva nepogoda, sve dok imaju mogućnosti maknuti se negdje bolje, ugodnije, toplije, sigurnije to će i napraviti. Tako čovjek, jako brzo nauči što ta stvorenja vole i kako im je vrlo lagano ugoditi, samo promatrajući gdje ih ima najviše sretnih i živahnih.

 

U čemu je problem ?

 

Kada čovjek ima gliste, obično se zime najviše plaši, barem ja jesam, ali samo one prve, dok još nisam imao iskustva. Problem je što su gliste velikim postotkom načinjene od vode i ako se nalaze dovoljno dugo u ambijentu gdje se voda smrzava i one se smrznu. Kako su previše nježne da naprave tunele u normalnom tlu i odu dublje kako bi se zaštitile od hladnoće, one ovise o hrpi organske materije u raspadu koja se nalazi iznad zemlje. Što i je njihovo prirodno stanište.

 

Nema problema :)

 

Dovoljno velika kompostna hrpa je sve što je potrebno kalifornijskim glistama da prežive zimu. Kada si okružen volumenom dovoljno velike organske materije u raspadu ona pruža izolacijska svojstva i stvara toplinu. Što znači da vanjska temperatura zraka može biti jako niska,a u sredini kompostne hrpe ugodno toplo. Još ako se malo izolira i tako zadrži stvorena temperatura i spriječi utjecaj vanjske, pa nikakva zima ne predstavlja problem.

 

Napravi kako spada, tako da kasnije nemaš brige

 

Kad znaš s kakvim si točno problemima suočen lakše nađeš rješenje. U ovom slučaju, malo više truda i razmišljanja pri izradi doma za gliste može značiti puno bezbrižnije zime, a i puno efikasnije kompostiranje. Moram napomenut da ovakav način razmišljanja vrijedi u kontinentalnoj klimi gdje je najveći izazov niske temperature. Negdje drugdje možda nije tako pa ne vrijedi ni ovaj dizajn u potpunosti.

 

10847628_1522644411345531_4586177775547048641_o

 

Zaštita kalifornijskih glista od hladnoće

 

Za početak, ako dom ima dužu stranicu, dobro ju je okrenuti prema jugu, tako da Sunce zimi može grijati veću površinu. Zaštiti od utjecaja vjetra je uvijek dobra ideja jer ništa ne oduzme toplinu kao konstantni naleti hladnoga zraka. Izolacija bočnih stranica, pomaže zadržati stvorenu toplinu i štiti od utjecaja hladne vanjske temperature. Ako je izolacija od organskog materijala C:N omjera blizu optimalnog za kompostiranje, taj materijal će ujedno i stvarati toplinu prilikom vlastite razgradnje. Isto tako i izolacijski pokrov puno znači, a on može biti hrpa sijena, slojevi kartona, deka, ma bilo kakva deblja barijera između glista i hladnoga zraka. Ako je izolacijski pokrov neki prirodni materijal kroz koji može napadati kiša, dobro je staviti i neku vrstu poklopca, koji bi spriječio prodor hladne vode među gliste. Ja sam si napravio drvene poklopce ali jednako dobro bi poslužili, najlon ili cerada. Napada li debeli sloj snijega na vaš dom za gliste, slobodno ga ostavite jer i on je izvrsni prirodni izolator. Jedino bi možda bilo pametno maknuti ga prije nego što se počne otapati, ako bi u suprotnom sva ta hladna voda završila kod glista.

 

Iako je zima, Sunce svejedno šalje svoju energiju na Zemlju, koju lagano možemo uhvatiti preko dana i tako pasivno grijati gliste. Ako možemo dobro je dom smjestiti uz nekakav oblik termalne mase, npr. zid kuće, garaže. koji će se preko dana zagrijati, a preko noći tu toplinu otpuštati. Na isti način će doprinijeti i ako oko legla stavimo, cigle, kamenje, ploče, ma bilo kakav materijal koji ima sposobnost akumulacije topline.

 

Svaki od ovih savjeta zasebno, ne utječe puno na temperaturu, ali kada djeluju zajedno mogu puno značiti. Pokušati ispuniti sve je definitivno pretjerivanje i nepotrebno. U ovom slučaju je to tako ispalo jer sam sve materijale imao besplatno na raspolaganju. Također to mi je bila prva zima s glistama i nisam znaš što me čeka, pa sam malo pretjerao u želji da im ugodim. Zato sada imam dom za gliste koji ima otvoreno dno zaštićeno žičanim pletivom, tako da se gliste ne mogu utopiti, niti im smetati previše vlage niti biti pojedene od krtice. Dom koji je ujedno super izoliran i pasivno grijan i za koji se nadam da se gliste u njemu nikada neće smrznuti. Dom koji je dovoljno velik da stane toliko hrane da ga mogu zapustiti na duže vrijeme.

 

A gdje su ugodne posljedice ?

 

Sada plodno tlo gdje niču samonikle koprive

Nekada bilo sijeno koje je služilo kao izolacija legla

Izvrsni dodatak za vrtne gredice

Stotine litara organske materije bogate humusom

Mogao sam i stiroporom izolirati dom glistama ali kada god mogu odabirem prirodne materijale. U ovom slučaju hrpa suhe pokošene trave s livade je bio pun pogodak. Tko god radi dom za gliste na otvorenom bilo kakvog dizajna koji mu omogućuje da oko njega koristi prirodni materijal poput sijena kao izolaciju, definitivno bi mu to preporučio. Zašto to kažem možete pogledati u video uratku.

 

 

I što da čovjek sada napravi ?

 

Što god mu srce želi, jer gliste će se prilagoditi njemu. Zaštita kalifornijskih glista od hladnoće ne bi trebala predstavljati nikakav problem. Čim više truda uložimo, više ćemo dobiti nazad. Preko zime, možemo kompostiranje s glistama u potpunosti zapustiti i tako glistama priuštiti period blage hibernacije. Dobra strana toga je što može rezultirati s eksplozijom populacije glista. Kada gliste osjete nadolazak hladnog vremena, nagonski se krenu više razmnožavati jer nisu sigurne hoče li preživjeti zimu. Kako kokoni glista mogu preživjeti puno veće temperaturne ekstreme, gliste na takav način osiguravaju opstanak vlastite vrste. To znači da ako ste se imalo potrudili oko izolacije legla, na proljeće će vas dočekati sve vaše stare gliste i ogromna populacija mladih. Ako ste se pak potrudili na čim više načina stvoriti i izolirati toplinu kod svojih glista, tim više će te proizvesti glistinca i imati dužu sezonu kompostiranja. Kako god da bilo, gliste vam neće raditi probleme, već će samo biti manje ili više od koristi. :)

 

Odvajanje glista od humusa : Uz pomoć mreže i hrane

Vrlo lako si zakompliciramo život ako se upustimo u odvajanje glista od humusa na neki nepromišljeni način. Isprobao sam pa znam :) Treba razmišljati kao glista i onda je sve lakše.

U slučaju kada kompostirate u zatvorenom i želite gliste premjestiti u novi dom, mislim da ne postoji lakši način od ovoga. Cilj je gliste namamiti u mrežu uz pomoć neke njima primamljive hrane.
U ovom slučaju ja sam koristio, već lagano raspadnuti kuhinjski biootpad pomiješan s kukuruzovinom. Što god da će te koristiti, za čim bolji i brži ulov jedino je važno da je materijal bogatiji dušikom i već lagano krenuo kompostirati. Pa, krenimo…

 

Prvo lociramo gliste i humus.

sanduk1

Sanduk s blagom, pun glista i glistinih govanaca :)

Onda položimo mrežu.

sanduk2

Razrezana vreća za krumpir je poslužila kao mreža

Zatim dodamo mamac.

sanduk3

U mrežu je stavljena glistama primamljiva hrana

Sačekamo par sati, dan, dva, ovisno koliko je dobar mamac i koliko su gliste gladne.

 

 

Postupak možete ponavljati sve dok iz humusa ne izvadite većinu glisti. Ako vam se ne žuri i strpite se par tjedana sve gliste iz kokona će se izleći. Tada možete i njih namamiti hranom i tako maksimalno proširiti vaše leglo.