Pripremi postelju za kalifornijske gliste
Gdje smjestiti kalifornijske gliste ?
Što nude kalifornijske gliste ?
Čime hraniti kalifornijske gliste ?

Ukratko i na veliko o glistama

Izvor: Od dopisnika Probudite se! Iz Australije

knjige
Egipatska kraljica Kleopatra proglasila ih je svetima. Aristotel ih je nazvao crijevima zemlje. Charles Darwin smatrao je da im pripada značajno mjesto u razvitku svijeta. Koja je to životinja zavrijedila divljenje tih poznatih osoba? Obična glista.

Kao što ćete vidjeti, gliste s pravom zaslužuju da im se divimo. Istina, sluzave su i uvijaju se. No čak i ta njihova svojstva koja bi nam se mogla činiti odbojnima mogu u nama pobuditi osjećaj divljenja nakon što malo bolje upoznamo te životinje. Sve što trebate učiniti je sagnuti se, razgrnuti tanki sloj zemlje ili lišća i evo vas u čudesnom svijetu glista.

 

Jednostavan mozak, zadivljujuće sposobnosti

Pogledate li glistu malo bolje, vidjet ćete da joj je tijelo sastavljeno od mnoštva prstenastih segmenata, koji nalikuju nizu minijaturnih čajnih kolutića. Svaki taj segment pokreće se uz pomoć dvije grupe mišića. Jedna se nalazi odmah ispod kože i tvori svojevrsni prsten oko tijela. Ispod njega nalazi se druga grupa, koja se proteže cijelom dužinom tijela. Glista se pokreće stezanjem i rastezanjem obje grupe mišića, povlačeći kolutiće jedan za drugim u pulsirajućem ritmu.

Uzmete li glistu u ruku, možete biti sigurni da će se početi migoljiti. To čini zato što joj je čitavo tijelo prekriveno osjetnim organima — samo na jednom segmentu može ih biti čak 1900. Ti joj receptori služe za primanje osjeta dodira i okusa te za raspoznavanje svjetla.

Glista se o zemlju opire sitnim čekinjama koje joj strše iz tijela. Svaki kolutić opremljen je s nekoliko pari takvih čekinja, koje se donekle može usporediti s veslima na čamcu. Ona se njima koristi tako što ih zarije u zemlju, povuče se prema naprijed, a zatim ih uvuče. Služeći se naizmjence jednim pa drugim nizom čekinja, glista se može kretati i naprijed i nazad, a ako se uplaši, tada se jednim krajem tijela može ukopati na mjestu, a drugi naglo povući prema njemu. Na ujednačenosti pokreta i brzini kretanja tih ”vesala“ pozavidjeti bi joj mogao svaki veslački tim na Olimpijskim igrama.

Otkine li joj ptica nekoliko kolutića s repa, neke će ih vrste jednostavno obnoviti — no nikad više nego što ih je bilo. Čini se da je to zbog toga što svaki kolutić stvara male količine elektriciteta, pa glista prestane obnavljati izgubljene segmente čim nadoknadi izgubljenu energiju.

U prednjem dijelu tijela, iznad usta, nalazi se cerebralni ganglij, s kojim je povezano tisuće osjetnih organa i složeni mišićni sustavi u tijelu životinje. Pokusi pokazuju da pored navedenih tjelesnih sposobnosti gliste imaju i nekakvo pamćenje te da čak mogu naučiti kako izbjeći opasnost.

 

Zašto su tako sluzave?

Sluzava koža, koja ovo malo stvorenje mnogima čini odbojnim, zapravo mu omogućava da diše. Naime, kroz pore na koži krvne žile koje se nalaze odmah ispod nje upijaju kisik iz zraka ili iz vode, ispuštajući istovremeno ugljični dioksid. No do izmjene plinova doći će samo ako je koža vlažna. Ako koža postane suha, životinjica će se polako ugušiti.

S druge pak strane, ako za vrijeme pljuska glista ostane zarobljena u podzemnom skloništu, brzo će istrošiti zalihe kisika u vodi. To je jedan od razloga zbog kojih gliste nakon pljuska izlaze na površinu. Da to ne učine, ugušile bi se.

 

Marljivi orači kojima vrvi naš planet

Na svijetu ima preko 1 800 vrsta kišnih glista. One žive posvuda, izuzev u najsušim i najhladnijim dijelovima Zemlje. U savanama južne Afrike može ih biti tek 70 po četvornom metru, dok ih u kanadskim šumama može biti i preko 700.

Gliste se dijele u tri glavne skupine. Prvu čine one koje žive na površini zemlje među trulim biljem, brzo se razmnožavaju i kreću. Drugu i najbrojniju skupinu čine gliste koje ruju vodoravno kroz gornje slojeve zemlje, a treću one koje posve okomito prodiru u zemlju i mogu nekoliko godina — zapravo čitav svoj životni vijek — provesti u jednoj te istoj rupi. To je ujedno i najsnažnija vrsta kišnih glista. Ona oko glave ima jake prstenaste mišiće koji joj omogućavaju da prodre u dubinu zemlje. Jedna od najvećih kišnih glista na svijetu živi u južnoj Australiji. Taj gorostas može narasti i do 1,5 metara i težiti pola kilograma.

Gliste su pravi mali orači koji ruju površinu zemlje. Dok gutaju velike količine životinjskog izmeta, zemlje ili trule vegetacije, stvaraju ogromne količine humusa. Procjenjuje se da na zelenim engleskim poljima gliste godišnje proizvedu oko 20 tona humusa po hektaru. Još marljivije od njih su gliste u dolini Nila. One mogu proizvesti nevjerojatnih 2 500 tona humusa po hektaru. Tako ”obrađena“ zemlja je rahlija, bolje upija vodu i plodnija je.

Znanstvenici su otkrili da probavni sustav gliste prerađuje hranjive tvari u oblike koje biljke mogu apsorbirati, zahvaljujući čemu njene otpadne tvari obiluju hranom za biljke. Povrh toga, u glistinim crijevima unište se mnogi štetni mikroorganizmi koji žive u gnoju i truloj vegetaciji. Tako gliste čiste tlo dok jedu. One su savršen stroj za recikliranje — hrane se otpadom i od njega proizvode hranu bogatu hranjivim tvarima.

 

Iskorištavanje glistinih sposobnosti

Ta nevjerojatna sposobnost iskorištavanja otpada dovela je do toga da se kompostne gliste počelo koristiti za njegovu preradu. Tako jedno poduzeće u Australiji koje se bavi preradom otpada u svojim postrojenjima ima 500 milijuna kompostnih glista. One su smještene u posebne bazene, a hrane se svinjskim ili ljudskim izmetom pomiješanim s usitnjenim papirom i drugim organskim tvarima. Otpad koji te gliste svaki dan pojedu iznosi od 50 do 100 posto njihove tjelesne težine, stvarajući tako zemlju bogatu hranjivim tvarima za biljke koja se dobro prodaje.

Istraživači su ustanovili da se gliste može koristiti na još jedan način — kao hranu. Naime, one sadrže iste korisne aminokiseline kao i govedina. Sušene gliste sadrže 60 posto proteina i 10 posto masnoće te kalcij i fosfor. U nekim zemljama ljudi već imaju prilike jesti pite od glista. U nekim drugim dijelovima svijeta gliste se jede pržene ili čak sirove.

Usprkos tome što kišne gliste vjerojatno nikada neće postati najomiljenije životinje na svijetu, sa sigurnošću možemo reći da bi svijet izgledao drugačije da ih nema. Zato kad sljedeći put budete uživali u nekom mirnom seoskom krajoliku, pomislite na trenutak na onu silnu vojsku kišnih glista koja ispod vaših nogu marljivo ore, gnoji i tako čuva ljepotu tog prekrasnog okoliša.
Istraživači su ustanovili da se gliste može koristiti na još jedan način — kao hranu. Naime, one sadrže iste korisne aminokiseline kao i govedina. Sušene gliste sadrže 60 posto proteina i 10 posto masnoće te kalcij i fosfor. U nekim zemljama ljudi već imaju prilike jesti pite od glista. U nekim drugim dijelovima svijeta gliste se jede pržene ili čak sirove.

 

O kompostiranju s kalifornijskim glistama

Izvor: www.bozidardugonjic.com

 

Nema boljeg i bržeg načina kompostiranja i dobivanja humusa visoke kvalitete, u kratkom vremenu i uz visoka iskorištenja od postupka s crvenim “kalifornijskim glistama”.

DM_pozadinablabla

Kalifornijske gliste

Crvene, “kalifornijske” gliste prerađuju organski otpad na prirodan način pri čemu nema štetnih nusproizvoda, neugodnog mirisa ili opasnosti za okolinu.
Baš naprotiv, u nastalom humusu su samo saprofitne, humificirajuće bakterije, nema patogenih mikroorganizama ili štetnih gljivica, klica ili uzročnika biljnih bolesti.
Kako je proces aeroban (uz prisustvo zraka) prilikom transformacije otpada u humus ne nastaje metan (jedan od uzročnika efekta staklenika i klimatskih promjena).

neprosijani_web

Nastali humus nije hrana za bakterije i gljivice, kao ni za faunu tla (štetne kukce, njihove ličinke i ostale nametnike) pa ih ne privlači i time smanjuje štete od tih životinja. Istovremeno, humus u tlu djeluje kao korektor kiselosti (pH) što je neobično važno u uzgoju bilja. Humus dobiven radom glista odlikuje visoka hranjiva vrijednost za biljke i sposobnost reaktiviranja umornog tla.

 

Upotrijebljen u uzgoju bilja, ovaj humus daje čudesne rezultate povećavajući kvalitetu i količinu cvjetova i plodova. Krumpir uzgojen uz gnojenje humusom ima cimu višu od pojasa čovjeka, dajući i adekvatnu količinu kvalitetnih gomolja. Komorač, ta skupa i cijenjena delikatesa uz humus postiže težinu preko kilograma, dok se na tržištu normalno pojavljuju težine 100 -200 grama.

 

Gdje smjestiti kalifornijske gliste ?

Sve dok su zadovoljeni njihovi skromni osnovni uvjeti, rekao bi da je glistama svejedno da li se nalaze negdje na otvorenome ili u zatvorenom prostoru. Što zapravo znači da je svejedno gdje živite, u ogromnoj kući sa još većim dvorištem ili malom stanu bez  slobodnog prostora, ako želite i vi možete “imati gliste”.

Naravno odabir doma za gliste ovisi o količini glista kojom u početku raspolažete ili o veličini prostora koji im možete pružiti. Pri odabiru doma važno je imati na umu njihove potrebe a to su :

 


MRAK
Stoga, gdje god da ih smjestite, osigurajte im mrak, jer kad je svjetlost u pitanju, na njih djeluje kao i na vampire. Ne pretvore se u prah ali se zato isuše i umru. Imajte na umu da se u njihovom prirodnom okruženju uvijek nalaze ispod debelog sloja organske materije koji zadovoljava sve njihove uvjete. Gliste jedino vidimo na površini za vrijeme kišnoga dana, ali to je zato što nemaju izbora jer bi se ugušile da se ostale u svojim podzemnim rupama koje su poplavile od kiše. Zato sljedeći put kad ih vidite tako u bijegu za živu glavu, usmjerite ih prema obližnjem brdu. :)
VLAGA
Mora im biti vlažno, jer su i same velikim postotkom sačinjene od vode. Ako ostanu predugo u stajaćoj vodi, ugušit će se kada potroše sav kisik, zato omogućite otjecanje viška vode iz njihovog doma. Količina vlage u leglu je obično obrnuto proporcionalna količini zraka u leglu, zato cijela umjetnost efikasnog i brzog kompostiranja je da materijal bude što vlažniji ali pritom što prozračniji. Zato koristimo sofisticirane metode postizanja idealnih uvjeta. Ako je leglo suho, dodamo vode, a ako je prevlažno, dodamo suhi karton, papir, suho lišće, sijeno ili bilo koji drugi ugljikom bogati materijal. Znanstveni postupak za analizu situacije u leglu je sljedeći. Uzmete šaku materijala iz legla i stisnete. Ako voda curi van = prevlažno, ako ništa ne curi = presuho, ako kaplje = idealno. 
UGODNA TEMPERATURA
Ljudi i gliste dijele sličan osjećaj za temperaturu. Kad je nama hladno i njima je i kad je nama vruće i njima je, ali leglo glista zbog svoje mase,vlage i mikrobiološke aktivnosti ima stabilniju temperaturu od one vanjske. Svejedno dobro je znati da minimalna temperatura legla koju gliste mogu preživjeti je 1C a maksimalna oko 30C. Zime nisu problem jer suho lišće, pokošena trava, bala slame ili neka stara deka posluže kao lako dostupni izolator legla, a još ako zasniježi, gliste su ugodno smještene i pod zimskim pokrivačem. Više pažnje je potrebno ljeti za vrijeme vrućih dana kada je pametno leglo češće politi vodom. Zato kad birate lokaciju za leglo, u sjeni nečega je uvijek dobra ideja. Kakav god stres da vaše gliste prožive, znajte da kokoni, tj. njihova jajašca podnose puno veće ekstreme, što znači da kad se situacija popravi, nova generacija se pojavljuje.
KISIK
Gliste mogu preživjeti u prostoru s relativno niskom količinom zraka, ali više kisika je uvijek bolje jer se ovdje radi o aerobnom procesu kompostiranja, tj. prisutnim mikroorganizmima je potreban kisik kako bi preživjeli i množili se. Da bi se uvjerili da u leglu ima dovoljno kisika koristimo se nosom. Ako osjetimo ikakav neugodni miris, to su anaerobne bakterije, one koje žive bez prisustva kisika. One nam govore da smo negdje pogriješili u hranjenu glista i zato su se pojavile. Ako dodamo suhi karton, papir, suho lišće, sijeno ili bilo koji drugi ugljikom bogati materijal i promiješamo problem će nestati.
HRANA
Možemo se složiti da vam hrane za gliste nikad neće nedostajati, ali ako za nešto niste sigurni hoće li pojesti, probajte im ponuditi manju količinu pa sami prosudite da li su zainteresirane. S obzirom na veličinu prostora i količini hrane kojom raspolažu kalifornijske gliste također imaju sposobnost reguliranja vlastite populacije . One će se prilagoditi vašem režimu hranjena bilo to svaki dan, jednom tjedno ili jednom mjesečno. Vjerojatno najčešća početnička greška je pretjerivanje s hranjenjem, ali to ubrzo prestane jer osoba shvati da time samo mami mušice i stvara si problem. Postoje dva rješenja. Prvo je kao i uvijek, ugljikom bogati materijal koji se stavi povrh legla u što debljem sloju kako bi spriječio širenje mirisa viška hrane i time privlačio mušice, a drugo je da se hrana zakopa u leglo.

Kalifornijske gliste u zatvorenom

Smjestite li crvene “kalifornijske” gliste u podrum, tavan, garažu, šupu ili bilo koje adekvatno mjesto u kući, tako možete uspješno kompostirati cijele godine zbog stabilnije temperature koju vam pruža zatvoreni prostor.

drveni dom za kalifornijske gliste

Drveni vojni sanduk prenamijenjen u dom za kalifornijske gliste

Stara pčelinja košnica prenamijenjena u dom za kalifornijske gliste

Stara pčelinja košnica prenamijenjena u dom za kalifornijske gliste (na slici nije prikazan poklopac)

Plastični dom za kalifornijske gliste

Plastična kašeta prenamijenjena u dom za kalifornijske gliste

Kalifornijske gliste na otvorenom

Rekao bi da otvorenom kalifornijske gliste možete smjestiti bilo gdje ali svejedno neke lokacije su bolje od drugih. Pročitao sam da nije baš pametno napraviti im dom ispod borova i ostalih četinara jer smola iz njihovih iglica ima negativan učinak na gliste. Iz vlastitog iskustva znam da nije dobro smjestiti ih na područje gdje bi za vrijeme velikih kiša leglo moglo ostati pod vodom. Gliste također ne vole vibracije zato što dalje od ceste i željezničke pruge je dobar odabir. Lokacija koja ima zaštitu od direktnog sunca i prevladavajućih zimskih vjetrova je blizu idealne jer time izbjegnemo visoke ljetne i niske zimske temperature. Kad se već upuštamo u pothvat izgradnje nekog smještaja za gliste dobro je smjestiti ga na čim bolju lokaciju jer si time smanjujemo obujam posla u budućnosti (polijevanje vodom ljeti i izoliranje od hladnoće zimi). Posljednja i najvažnija stvar koju treba imati na umu je blizina vode, jer ljeti će biti potrebno leglo polijevati vodom kako bi osigurali glistama ugodnu radnu atmosferu a i time efikasno kompostiranje. Kao sve gliste i ove kalifornijske imaju jednog opasnog neprijatelja, a to je krtica, zato ako ne želite riskirati da se krtica slasti vašim glistama potrebno je staviti nekakvo zaštitno vodopropusno dno. Najpraktičnije su drvene letve i žičane mreže, ali možete koristiti šta god želite sve dok propušta vodu i ne dopušta kritici ulazak.

Vanjsko leglo kalifornijskih glista, napravljeno od odbačenog drveta

Vanjsko leglo kalifornijskih glista, napravljeno od odbačenih dasaka

Vanjski dom za kalifornijske gliste

Izgrađeno od starih dasaka, rubovi obloženi ciglama i pločama, na dnu žičano pletivo protiv krtica i unutrašnjost podstavljena geotekstilom.