Da li je potrebno nabaviti i stajsko gnojivo prije nego što započnem kompostirati s kalifornijskim glistama, pitao me je jedan gospodin preko e-maila.

Pitanje je sasvim razumljivo jer se stajnjak spominje kao idealna hrana za gliste. Neko vrijeme je i mene ta informacija kočila da se upustim u avanturu kompostiranja s glistama. Tada još nisam bio svjestan činjenice da gliste svoju prehranu dobivaju od mikroorganizama koji obavljaju razgradnju te organske materije koju gutaju. Što znači da svaki oblik organske materije u raspadu predstavlja potencijalnu hranu za gliste. One žele mikroorganizme, a koju to organsku materiju oni razgrađuju, njima je svejedno, sve dok nije štetna za njih ( zbog npr. previsoke koncentracije soli, ulja ili amonijaka ). Kada god spomenem mikroorganizme koje gliste jedu, mislim na one aerobne, koji razgrađuju u uvjetima gdje ima kisika i pri tome ne proizvode nikakve neugodne mirise.

Stajnjak se smatra idealnim, većinom iz pogleda isplativosti komercijalne proizvodnje glistinca. S obzirom na to, da na njivama gdje se uzgaja hrana za životinje koje su farmama koristimo umjetna gnojiva, stajnjak tih životinja se ne vraća na polje od kuda je ta hrana potekla. Iako je priroda tako zamislila i računa da će npr. krava obaviti nuždu na pašnjaku kojeg pase. Svi znamo da ne živimo u takvim vremenima i zato stajnjak ima cijenu kakvu ima i predstavlja problem jednom kada se nađe na velikim hrpama.
Kako je taj stajnjak uglavnom pomiješan sa steljom na kojem su bile životinje, postignu se bolji C:N omjeri organskih materijala i mikroorganizmi uživaju u tome. Prije nego što se da glistama, on mora odstajati jer u svojem svježem obliku, između ostalog sadrži previsoke koncentracije amonijaka. Za vrijeme tog perioda stajanja u velikim hrpama, taj stajnjak sa steljom razvije visoku temperaturu i djelom se razgradi ,te zato određeni postotak više ne predstavlja hranu za gliste, već za biljke. I to je jedan od razloga zašto je od stajnjaka moguće proizvoditi komercijalne količine glistinca, jer u suprotnom, da je baš sva organska materija prošla kroz gliste, cijena bi bila daleko veća i cijeli proces puno duže trajao.

Što se tiče kvalitete glistinca, prema mojem mišljenju, on će biti nutritivno vrijedan koliko i materijal od kojeg je nastao, a mikrobiološka raznolikost će ovisiti o raznolikosti materijala i uvjetima kompostiranja. Znanstveno gledano, svaki oblik organske materije koji je prošao kroz glistu, biti će vrjedniji od onog koji nije. No, to je tema za neki drugi put.

Tko god ne koristi stajnjak, za veće količine organskog materijala, morat će se snaći na druge načine.

Osobno ne koristim nikakav životinjski stajnjak za ishranu glista ili proizvodnju glistinih govanca. Također, mišljenja sam da bi količina nutrijenata u završnom glistincu bila veća, da ta organska materija nije prije prošla kroz probavni trakt neke životinje. To je isto jedna tema za sebe, ali da dovršim misao, reći ću jedino, da kada osjetimo neugodni miris od svježeg stajnjaka, zapravo svjedočimo gubljenju nutrijenata iz te organske materije, jer neki nestaju u obliku plina, dok se drugi ispiru u zemlju.

Imajte na umu da tko god piše i objavljuje neke informacije, ima svoje razloge za to i u većini slučajeva će se fokusirati na samo dobre strane toga, pogotovo ako mu to donosi zaradu. Isto vrijedi za mene, možda se primjetili da imam samo riječi hvale za ove kompostne gliste :)

Zato iz vlastitog iskustva mogu reći da ne, nije potrebno kupovati stajnjak za kalifornijske gliste, pogotovo ako kompostirate kako bi bili “zeleniji”.

ps. Na sva pitanja, drage volje odgovaram. Motiviraju me na istraživanje, eksperimentiranje i u konačnici pisanje ovakvih članaka.
Zato, slobodno mi se javite.